A&S Adria, Stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja

Piše: Nebojša Bogunović
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Za prvo izdanje magazina A&S Adria u novoj 2010. godini odlučili smo napraviti uvid u stanje na regionalnom tržištu sigurnosti, te ukazati na probleme s kojima su se nosile kompanije koje slove za nosioce industrije sigurnosti u regiji. Nošeni elanom i entuzijazmom proizišlim iz velikog interesa inostranih medijskih partnera za tekstom objavljenim u našem prethodnom izdanju, u kojem smo pisali o stanju na evropskom sigurnosnom tržištu, gotovo da smo zaboravili na sve probleme koje sa sobom nosi realizacija sličnog projekta u izmaglici Adriatic regije. Da li zbog činjenice da vrijednost našeg magazina i kvalitet bolje prepoznaju inostrane kolege i partneri iz najvećih svjetskih kompanija koje definiraju zbivanja na globalnoj tržišnoj sceni, ili zbog pogrešne percepcije „domaćih” korporativnih uprava da bi učešćem u jednom ovakvom projektu kompromitirali svoje upitne poslovne rezultate, uzorak za analizu se sveo na nekolicinu relevantnih kompanija iz regije, koje se mogu pohvaliti menadžmentom čija svijest o koristi ovakvog istraživanja umnogome nadilazi neosnovan strah od kompromitacije i općepoznati balkanski poriv za ignoriranjem svega što je po njihovoj skromnoj percepciji – iznad prosjeka. No, iz inata svojstvenog upornim i predanim, te iz zahvalnosti prema svima koji su odvojili nekoliko minuta svog vremena kako bi podržali naše zalaganje, izvještaj je ipak tu, ispred vas. Mi nastavljamo promovirati sigurnost. Prije nego što se upustimo u razmatranje izvještaja, sagledajmo relevantne činjenice koje tvore ekonomsko podneblje, a u kojem treba stasavati i razvijati se regionalna sigurnosna industrija.

Mnogi analitičari ekonomskih zbivanja svjetskoga glasa – kad je u pitanju stanje u našoj regiji – saglasni su u jednome: Adriatic regiju očekuje duga i hladna zima.

„Zemlje Adriatic regije sasvim izvjesno putuju prema recesiji, iako su njihovi političari posljednjih mjeseci uvjeravali javnost da će globalna kriza slabije utjecati na regiju zbog zaostalih ekonomija”, tvrdi Vladimir Grigorov iz bečkog Instituta za međunarodna ekonomska istraživanja. Grigorov smatra da su ekonomski temelji u ovoj regiji, jednostavno, takvi da recesiju nije moguće izbjeći, te da je izvozna baza balkanskih zemalja loša, krediti i strana ulaganja, koji su godinama bili glavni izvor finansiranja tih zemalja, presušili su i sve zemlje u regiji moraju pod hitno dodatno srezati kako javnu tako i privatnu potrošnju. Ne treba, onda, čuditi najava guvernera Centralne banke BiH Kemala Kozarića da će Bosna i Hercegovina zatražiti pomoć od oko milijardu eura od Međunarodnog monetarnog fonda kako bi ublažila posljedice globalne ekonomske krize, koja je u razvijenim evropskim zemljama, prema mnogim pokazateljima, već na izmaku.

Blagi oporavak tek krajem 2010. godine?

Optimističnija prognoza ne dolazi ni iz ostalih zemalja Adriatic regije. Prema navodima iz izvještaja kreditne agencije Fitch Ratings, evropske zemlje u tranziciji doživljavaju strmoglavi privredni pad, odnosno, najveći pad realnog BDP-a od vremena raspada komunističkih ekonomija početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Na internetskoj stranici ove agnecije saopćeno je i da se privredni sunovrat manifestira nizom trgovinskih i finansijskih šokova, koji će u predstojećem periodu pogoditi i regiju Srednje i Istočne Evrope. Fitch je izvijestio i da je BDP u evropskim tržištima u razvoju, gdje spadaju i zemlje Adriatic regije, tokom 2009. bio usporen za 3,1%, te da je otvorio razdoblje ozbiljnih ekonomskih problema u ovim zemljama. Napomenimo podatak da je BDP u 2008. iznosio 4%, a u periodu 2003-2007. u prosjeku je rastao za 6,8%. Prognoze agencije Fitch Ratings govore da bi se prosječni ukupni oporavak BDP-a od jadnih 1,4% u zemljama regije mogao očekivati tek krajem 2010. godine, ali jasno je da takva dinamika rasta BDP-a nije dovoljna da bi se u tim zemljama zaustavila rastuća nezaposlenost i pritisak na javne finansije.

Prilike na srbijanskom sigurnosnom tržištu

U ovakvim nimalo veselim ekonomskim prilikama, pritisnuti dodatnim bremenom nepovoljnih prognoza ekonomskih analitičara, na tržištu sigurnosti u Srbiji je, ipak, sve više firmi koje nude usluge privatnog osiguranja. Iako oblast privatne zaštite u Srbiji još uvijek nije zakonski regulirana, to ne znači da firme koje se bave ovom oblasti posluju mimo zakona.  Uglavnom se usluge fizičko-tehničke zaštite nude u skladu sa Zakonom o oružju i municiji i Zakonom o krivičnom postupku. U okviru ovih zakona sama preduzeća imaju interne pravilnike, procedure i uputstva o provedbi ili plasmanu usluga iz domena privatne zaštite.

Tačan broj zaštitarskih agencija koje posluju na prostoru Srbije nije poznat, jer ne postoji njihov jedinstveni registar s obzirom na to da su se prilikom registracije imali mogućnost registrirati pod različitim šiframa djelatnosti. Prema podacima kojima raspolaže CoESS (Confederation of European Security Services), 2007. je u Srbiji egzistiralo oko 158 kompanija sa oko 28.000 uposlenih zaštitara. Procjena je da na tržištu Srbije danas postoji oko 220 kompanija koje se bave pružanjem usluga iz domena privatne sigurnosti, a broj zaposlenih u tim kompanijama je oko 46.000.

Razlog porasta potražnje za uslugama iz domena privatne zaštite leži u činjenici da u društvenom, poslovnom i prirodnom okruženju u kome posluju privredna društva postoje mnoge opasnosti – socijalni nemiri, kriminal, poslovna špijunaža, klimatske i druge prirodne katastrofe, čiji efekti predstavljaju ozbiljan rizik za dugoročno uspješno poslovanje, sigurnost, zdravlje i život. Budući da usluge privatnog osiguranja mogu utjecati na smanjenje rizika, one su postale veoma popularne na tržištu, pa i više od toga – postale su element nedavno usvojene nacionalne strategije sigurnosti. Brzi rast potražnje za ovim uslugama u godinama iza nas ni izbliza nije pratila odgovarajuća zakonska regulativa, kojom bi bili propisani standardi za obavljanje djelatnosti privatnog osiguranja. Naime, tek krajem 2008. Institut za standardizaciju Srbije donio je nekoliko novih standarda koji definiraju usluge privatnog osiguranja i „Rječnik termina”, koji će važiti u Srbiji. To su standardi oznaka SRPS A.L2.001 i SRPS A.L2.002, čija će primjena omogućiti da se ujednači postojeća tržišna ponuda, odnosno, da se dostigne takav nivo kvaliteta usluga koji će zadovoljiti kupce reduciranjem sigurnosnih rizika. Ovo su, nakon 50 godina vakuuma, prvi nacionalni standardi razvijeni za jednu novu privrednu djelatnost u Srbiji i ujedno prvi u širem okruženju koji definiraju usluge privatnog osiguranja. Privatni sektor sigurnosti, doskorašnji autsajder u sigurnosnom miljeu Srbije, unazad godinu je bogatiji za novu platformu koja će, nadamo se, omogućiti kompanijama s prostora Srbije da na tržište izađu s uslugama u kvalitetu usklađenom sa zahtjevima EU-a.

U Hrvatskoj pozitivan trend tokom 2010. godine?

Hrvatsko zaštitarsko tržište vrijedno je oko 1,5 milijardi kuna godišnje. Prema informacijama Sektora za graditeljstvo i komunalno gospodarstvo pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, u Hrvatskoj se privatnom zaštitom i osiguranjem bavi 578 kompanija sa 20.143 zaštitara. Najveći broj kompanija registriran je kao trgovačko društvo – 239, zatim 109 obrta za tehničku zaštitu, 222 unutarnje zaštitarske službe, te osam detektivskih agencija. Od ukupnog broja zaštitara njih 19.465 je evidentirano za poslove tjelesne zaštite, a 678 za tehničku zaštitu. Uprkos činjenicama da Hrvatska posjeduje najrazvijeniju zaštitarsku infrastrukturu od svih zemalja Adriatic regije, da ima Zakon o zaštiti osoba i imovine još od 1996. godine (koji je do danas pretrpio manje ili veće izmjene, ali ipak predstavlja veoma bitnu pravnu platformu za razvoj sigurnosne industrije u Hrvatskoj), te Zakon o privatnoj zaštiti donesen 2003. godine (koji je također do danas pretrpio manje ili veće izmjene), podbačaj zaštitarske industrije u Hrvatskoj tokom 2008. je sasvim očit, što su jasno pokazali i statistički podaci. Da stvar bude gora, ovaj se trend potvrdio i tokom 2009, a manje optimistični stručnjaci predviđaju blago poboljšanje stanja tokom 2010. godine.

Bosna i Hercegovina jošuvijek u potrazi za jedinstvenom pravnom platformom

U Bosni i Hercegovini djeluje 169 privatnih sigurnosnih kompanija (zaštitarskih agencija) koje upošljavaju 4.207 osoba certificiranih za pružanje usluga zaštite imovine i osoba – podaci su sadržani u studiji „Stanje u oblasti privatnog sigurnosnog sektora u BiH”. Rezultati spomenutog istraživanja razmatrani su na seminaru koji je o temi „Privatna sigurnost u BiH” organizirao Centar za sigurnosne studije BiH. Tom prilikom je ocijenjeno je da novije vrijeme karakterizira svojevrsna ekspanzija u pogledu jačanja sektora privatne sigurnosti, uz istovremeno smanjenje državnog monopola na upotrebu fizičke sile – prinude (u zemljama EU-a djeluje oko 27.000 privatnih sigurnosnih kompanija), uz omjer jedan „zaštitar” na 500 stanovnika. U BiH je taj omjer jedan zaštitar na 1.000 stanovnika (podatak iz dokumenta Centra za sigurnosne studije BiH). Kad je u pitanju odnos pripadnika sektora javne i privatne sigurnosti, u BiH je to 4,5:1 u korist policijskih snaga. Količinu pravnih neusaglašenosti dovoljno pokazuje činjenica da u BiH istovremeno egzistira 12 zakona o oružju, te tri o privatnim zaštitarskim agencijama – dva entitetska i jedan u

Distriktu Brčko, što preko svake mjere otežava unificiranje postupaka registriranja, metodologije i procedura koje su bitne za efikasniji rad i kontrolu, te onemogućava prevenciju i eliminaciju zloupotreba vezanih za djelovanje ovih agencija. U tom kontekstu, preostaje nam samo nada da će šuma propisa, što rezultira brojnim pravnim prazninama, biti usklađena donošenjem zakona o privatnim zaštitarskim agencijama na nivou BiH, što predstavlja i jednu od obaveza na euroatlantskom putu Bosne i Hercegovine.

Refleksija na tržište sigurnosti u regiji

Naš zaključak iz teksta o stanju na evropskom sigurnosnom tržištu, objavljenog u prethodnom izdanju, na primjeru kompanije Securitas pokazao se ispravnim. Velike kompanije ipak su pokazale značajno viši stepen otpornosti prema posljedicama ekonomske krize. U prilog tome govori i vijest o akviziciji kompanije Gordon Security od strane švedskog Securitasa. Za informaciju više, Securitas danas posluje u više od 40 zemalja svijeta i zapošljava oko 240.000 osoba, te predstavlja jednog od globalnih lidera koji nude usluge osiguranja i zaštite.

„Željeli smo izvršiti akviziciju još jedne kompanije na prostoru Srbije”, kaže Đorđe Vučinić, predsjednik Upravnog odbora kompanije Securitas u Srbiji. Vučinić dodaje da će Gordon Security u toku 2010. biti nezavisno pravno lice, a od 2011. godine poslovat će pod nazivom Securitas.

Na pitanja u kojoj mjeri se globalna ekonomska kriza odrazila na poslovanje kompanije Securitas u Srbiji, te koliko će se dugo eventualni utjecaji krize odražavati na poslovanje Securitasa u Srbiji, Vučinić odgovara:

„Utjecaj svjetske ekonomske krize kompanija Securitas u Srbiji trpi na dva načina: direktno – kroz povećane troškove poslovanja i otežane isplate prispjelih obaveza, ali je mnogo značajniji njen posredan utjecaj, jer naši klijenti trpe posljedice krize, zbog čega imaju problem da isplate svoje obaveze. Još je bitnije to što sve kompanije pokušavaju smanjiti svoje troškove, pri čemu se često, među prvima, na udaru nađu troškovi koji se izdvajaju za osiguranje. Moramo naglasiti da sve analize ukazuju na to da je takav stav pogrešan i u krajnjoj liniji kontraproduktivan, jer je izvjesno da kompanije, slabeći sigurnosnu kategoriju, direktno utječu na povećane gubitke.”

Iz susjedne Hrvatske nam, na isto pitanje, stiže sličan odgovor. Boris Popović, predsjednik uprave Alarm automatike, jednog od najvećih regionalnih distributera opreme koji posluje iz Hrvatske ali i sa uredima u Bosni i Hercegovini i Srbiji, utjecaj ekonomske krize na poslovanje ove kompanije prezentira na sljedeći način:

„Kriza se na poslovanje Alarm automatike odrazila na dva načina: kao posljedica smanjenog obima graditeljstva koje je ove godine palo za čak 25%, i kao produženje ciklusa naplate potraživanja. U 2009. smo ušli s finansijskim sredstvima koja su nam omogućila uobičajeno poslovanje s dobavljačima i neometano podmirenje svih obaveza, te smo tokom godine ostvarili minimalan scenarij (od tri planirana) i zadržali smo lanjski nivo poslovanja. Očekujemo da će upravo to biti faktori ubrzavanja rasta u sljedećoj godini.”

Iz ugla jednog od najvećih distributera opreme u Srbiji, ali i regiji – kompanije IP WAY d.o.o., koja se bavi distribucijom profesionalne IP videoopreme i softvera za videomenadžment, te zastupa svjetske lidere u proizvodnji IP-baziranih videonadzornih i softverskih rješenja – Axis Communications i kompaniju Netavis, odgovor na gore postavljeno pitanje glasi:

„Kriza je dovela do znatne stagnacije u poslovanju tokom 2009. Očekujemo da ćemo godinu završiti na prošlogodišnjem nivou. No, uzevši u obzir da nam je planirana stopa rasta u 2009. bila oko 60-80%, potpuno je jasno kakav je efekt imala ekonomska kriza na poslovanje naše kompanije. S obzirom na opremu koju zastupamo i koju imamo u svom prodajnom portfoliju, očekujemo pozitivne promjene stanja tek s početkom ozbiljnijih investicija.”

Robert Pažitka, predsjednik uprave kompanije Pro alarm, također firme iz reda vodećih regionalnih distributera opreme za gotovo sve segmente tehničke zaštite, stajališta je da je globalna kriza u manjem obimu utjecala na poslovanje Pro alarma, te da se očitovala uglavnom kroz smanjenje stranih investicija u regiji, a takav trend očekuje i tokom cijele 2010.

Krešimir Paić, direktor hrvatske kompanije ECCOS inženjering, smatra da se kriza osjetila u više segmenata – kako kroz otkazivanje ili smanjenje investicija tako i kroz njihovo prolongiranje. Poseban problem je, tvrdi Paić, sve veća nelikvidnost cijelog privrednog sistema, koja ne može nikoga zaobići, te smatra kako je malo vjerovatno da će 2010. biti bolja od godine koja je iza nas.

Ivica Brekalo iz bh. distributerske kompanije A.F.P. smatra da globalna ekonomska kriza u 2009. godini nije mnogo utjecala na kompanije koje posluju na polju distribucije opreme za tehničku zaštitu, s obzirom na to da se kod većine kompanija poslovanje zadržalo na nivou iz prethodne godine. No, i on se slaže s gosp. Paićem u tome da bi se jači efekti krize mogli pojaviti tek tokom 2010. godine.

Imajući u vidu ogromno iskustvo koje u ovoj branši posjeduje Đorđe Vučinić, predsjednik Upravnog odbora kompanije Securitas u Srbiji, nismo mogli a da ga ne upitamo na koji način se Securitas u Srbiji suprotstavio utjecajima globalne ekonomske krize i koje su to usluge kojima je u protekloj godini ostvario najbolje rezultate?

„Kompanija Securitas je veoma svjesna značaja i utjecaja globalne ekonomske krize. Iz tog razloga, na nivou kompanije je formiran krizni štab i usvojen akcioni plan prema kome se trenutno posluje. Imajući u vidu da se Securitas trudi da sa svim klijentima uspostavi i održi partnerske odnose, koji prevazilaze klasičan ugovorni odnos između davaoca i korisnika usluga, jedna od mjera koje preduzimamo je da zajedno s njima iznalazimo nova rješenja, koja neće smanjiti efikasnost zaštite, ali će, u svakom slučaju, pomoći klijentu da smanji ukupne troškove poslovanja“, odgovorio je Vučinić.

Trgovina je na isto pitanje, ipak, reagirala na nešto drugačiji način. Iz kompanije IP WAY d.o.o. tvrde kako su se samo borili da rade maksimalno efikasno i s minimalnim troškovima poslovanja, te smatraju da će svi koji uspiju prevazići efekte ove ekonomske krize iz nje izaći mnogo iskusniji i kvalitetniji – i kao kompanije i kao pojedinci.

Boris Popović, predsjednik uprave Alarm automatike, objasnio nam je na koji način na izazove ekonomske krize reagira ova kompanija: „Primjenjujemo uobičajene načine osiguranja plaćanja, tok novca pratimo svakodnevno. Svjesno smo napustili neke manje kvalitetne programe i načine rada i orijentirali se na tehnološki napredne proizvode i sveobuhvatne usluge. U industriji tehničke zaštite trend su sistemi bazirani na bežičnim i IP tehnologijama, te njihova centralizacija i integracija. U taj segment  zaista mnogo ulažemo, s obzirom na to da imamo vlastiti razvojni IT odjel i očekujemo da će nam upravo to osigurati  prednost na regionalnom tržištu.”

Na pitanje da li se prilikom izbora modela za kreiranje sigurnosnih sistema akcenat – kao posljedica ekonomske krize – ipak pomjerio ka “entry level” rješenjima, ili je kod korisnika ipak prisutna svijest o prednosti koju sa sobom nosi brend i kvalitet modela, Popović odgovara:

„Djelujemo na tržištima koja se međusobno razlikuju i mislim da se može konstatirati da na zrelijim tržištima korisnici radije biraju kvalitetniji sistem. Teško je tu stvar generalizirati. S aspekta struke tehničke zaštite, veličina i namjena objekta su glavni faktori odabira nivoa kvaliteta opreme koja će se koristiti. Naprimjer, za zaštitu stana i za zaštitu industrijskog postrojenja nije opravdano koristiti isti nivo opreme. I korisnici tehničke zaštite pomalo počinju razumijevati o čemu je riječ kad na nečiji upit odgovorimo da ponudu nije moguće napraviti prije obilaska objekta. Oni koji traže jeftino rješenje – i nađu ga, ali time često ne riješe svoj problem.”

I ponuđač usluga osiguranja i sistemski integrator – u ovome slučaju kompanija Securitas, ali i distributer opreme – u konkretnom slučaju IP WAY, složni su u jednome: prilikom izbora modela uređaja za kreiranje sigurnosnih sistema akcenat je, pod utjecajem ekonomske krize na tržištu na kojem posluju, ipak često stavljan na “entry level” sisteme. Gospodin Vučinić ovo objašnjava na sljedeći način:

„Nažalost, dosta klijenata opredeljuje se za ’entry level’ modele, a uglavnom se tu radi o preduzećima s manjim obimom poslovanja. Međutim, prije nego što preuzimemo poslove osiguranja određene kompanije, izrađujemo sigurnosnu procjenu i analiziramo minimalne potrebe zaštite. Nakon ovih pripremnih radnji pokušavamo kroz kontakte s klijentom ukazati  na značaj osiguranja, sugerirajući najpovoljnija i najefikasnija rešenja koja su u skladu s njihovim finansijskim mogućnostima.”

Sličnog su stava i u kompaniji IP WAY: „Ove godine definitivno je cijena bila presudni faktor. IP WAY, kao kompanija koja se bavi distribucijom vrhunski kvalitetne, profesionalne, a samim tim i relativno skupe opreme, to je naročito osjetila. Čak i neki ozbiljniji započeti projekti morali su se završavati opremom nižeg kvaliteta zbog njene niže cijene.”

U kompaniji ECCOS inženjering smatraju da su mnogi korisnici svjesni da se kvalitetni sistemi dugoročno isplate, ali i pored toga, zbog pomanjkanja novca, često “režu” investiciju na račun kvaliteta. Robert Pažitka iz kompanije Pro alarm smatra kako odgovor na ovo pitanje varira od korisnika do korisnika: “Novi korisnik često traži najjeftinije rješenje, a stari korisnik obično zahtijeva optimalno rješenje koje predstavlja najbolji odnos između cijene i njegovih realnih potreba.”

Na pitanje smatra li da se korisnici pri nabavci opreme vode logikom da je brendirana oprema najbolje rješenje, bez obzira na njenu cijenu, Gospodin Paić iz ECCOS inženjeringa odgovara: “Brendirana oprema sama po sebi ne može donijeti kvalitet. Takva oprema je tek nužan preduvjet da, uz dobrog partnera koji s tom opremom radi, možete doći do kvalitetnih sistema i rješenja.”

Đorđe Vučinić iz Securitasa ipak smatra da, barem kad su usluge u pitanju, postoji bitna korelacija između renomea kompanije i brenda koji nudi ili zastupa: “Kvalitet pruženih usluga svakako zavisi od renomea kompanije koja ih pruža i nivoa ozbiljnosti kojom ona pristupa realizaciji ugovorenih obaveza. Upravo zato se naša kompanija opredjeljuje za najkvalitetnija sredstva i tehniku, vodeći računa o dobijenim garancijama redovnog održavanja i servisiranja.”

Uz sve navedeno, samo po sebi postavlja se i pitanje da li su kompanije čiju opremu prodaju distributeri ili plasiraju instalateri i ponuđači usluga osiguranja u našoj regiji, kroz odnos prema domaćim regionalnim kompanijama, na bilo koji način pokazale da se nalaze u epicentru ekonomske krize?

Krešimir Paić iz ECCOS inženjeringa kaže: “Mnoge kompanije jesu pokazale da se nalaze na udaru ekonomske krize. Osjetimo to kroz generalno veći oprez kod naplate, zbog čega smanjuju kreditne limite, ali u ekstremnijim slučajevima i kroz zatvaranje pojedinih ureda.”

Svoj stav o ovome pitanju iznio je i Đorđe Vučinić iz Securitasa: “Securitas vodi računa o poslovnim rezultatima i uspjesima dobavljača, tj., mogućnosti da u dogovorenom roku dobije očekivanu opremu i sredstva. Naravno da kompanija Securitas, imajući u vidu ugled i svjetski renome koji uživa, ne smije sebi dozvoliti bilo kakve propuste zbog eventualnih slabosti dobavljača.”

Boris Popović iz Alarm automatike kaže: “Alarm automatika radi s većim brojem dobavljača, pa smo u prilici uporediti kako podnose ekonomsku krizu. Općenito, oni koji su se orijentirali na tehnološki razvoj i modularnost lakše se prilagođavaju promijenjenim uvjetima na tržištu.”

Iz kompanije IP WAY tvrde: “Iskrenost i otvorenost među nama kao partnerima je preduvjet za kvalitetnu saradnju, tako da smo u potpunosti upoznati s problemima kroz koje prolaze proizvođači i globalni distributeri. 2009. je kao poslovna godina za većinu njih već odavno završena i svi već uveliko planiraju i gledaju u 2010. godinu. Minula godina će biti, vjerovatno, ‘crna rupa’ koje se niko od njih neće željeti sjećati.”

Pitali smo učesnike u našem istraživanju za kojim sigurnosnim sistemima ili uslugama trenutno na tržištu regije vlada najveća potražnja i koja je to vrsta sigurnosnih sistema ili usluga koja ima najveću perspektivu za budućnost?

Boris Popović iz Alarm automatike tvrdi da najveća potražnja vlada za sistemima videonadzora, pogotovo IP-baziranim. “Veliki iskorak su uistinu iznimno pouzdana bežična rješenja u protuprovali, koja je moguće proširiti detekcijom stanja okoline i mislim da će takvi sistemi biti posebno zanimljivi vlasnicima stambenih i manjih poslovnih objekata. Vlasnicima većih poslovnih objekata sve je važnija kontrola pristupa, koja se ugrađuje i u funkciji tehničke zaštite i u funkciji unapređenja poslovanja.”

U bh. kompaniji A.F.P. smatraju da na regionalnom tržitu vlada otprilike jednaka potražnja za alarmnim i videonadzornim sistemima, dok najveći iskorak u budućnosti predviđaju na polju IP videonadzora i sistema za kontrolu pristupa. Iskustvo ECCOS inženjeringa govori da su videonadzorni sistemi najtraženiji oblik zaštite na regionalnom tržištu, a s ovom tvrdnjom se slaže i Robert Pažitka iz Pro alarma.

“Najveća potražnja, ali i naša ponuda odnosi se na kombinirane sisteme zaštite – fizičko i tehničko osiguranje, monitoring i mobilno osiguranje. To je ujedno i najefikasnija zaštita koju jedna kompanija može imati, uz  punu garanciju potpunog kvaliteta”, smatra gosp. Vučinić iz Securitasa, koji predviđa najveći iskorak u tehničkim sistemima zaštite, s obzirom na broj inovacija na tom polju, no posebno ističe sisteme na bazi biometrijskih rješenja, koji u zemljama EU-a već odavno imaju pozitivan trend.

Veoma interesantni odgovori uslijedili su i na naše pitanje šta je to što smatraju najvećom preprekom za značajniji plasman opreme iz domena tehničke zaštite na tržištu Adriatic regije.

Boris Popović tu problematiku posmatra na sljedeći način: “Osim što krajnji korisnici vrlo pažljivo razmišljaju u šta će uložiti novac, jer ga imaju malo, velik problem predstavlja i nedovoljna educiranost o funkcijama i mogućnostima sistema tehničke zaštite, efektima koji se njima mogu ostvariti, a posebno o važnosti dosljedne primjene procedura njihovog korištenja.”

Đorđe Vučinić smatra da je to nedovoljna razvijenost infastrukture, prije svega u segmentu komunikacija, kao i propusti kod projektiranja samih objekata, gdje bi trebalo pravovremeno predvidjeti sredstva i mjere mehaničke i tehničke zaštite.

Krešimir Paić smatra da je to nedostatak finansijskih sredstava, s čime se slaže i gosp. Pažitka, ali i uprava kompanije IP WAY, dodajući da je za značajniji plasman opreme iz domena tehničke zaštite neophodno da se pokrenu veće investicije, koje bi ponovo pokrenule točak razvoja privrede.