A&S Adria, Stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja

Bolnice kao inherentno otvorena okruženja predstavljaju jednu krhku sredinu koja je više nego ijedna druga podložna različitim sigurnosnim prijetnjama. Njihovu zaštitu dodatno otežava činjenica što se u njoj nalaze pacijenti s ograničenom pokretljivošću. Osigurati ovakvu jednu instituciju predstavlja zaista ogroman izazov.

Pripremio: Elmir Majstorić
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Bolnice predstavljaju jedan poseban set sigurnosnih izazova. Više nego ijedna druga institucija, bolnice moraju odisati osjećajem zaštićenosti i sigurnosti. Iz tog razloga, šef osiguranja bit će u stalnom neslaganju s administracijom po pitanju vrste primijenjenih sigurnosnih mjera i oko stepena vidljivosti tih mjera. Sigurnosni odjel će, vjerovatno, lobirati za maksimalno osiguranje, npr., zaštitare, CCTV, kartični pristup itd., a administracija će biti za diskretniji sigurnosni sistem, smatrajući da bi ekstremne mjere mogle samo stvoriti nelagodu kod pacijenata i osoblja. Zato je potrebno pronaći kompromis između mišljenja ovih dvaju odjela, rješenje koje će učiniti bolnicu sigurnom bez upotrebe bodljikave žice, zaštitara na svakom koraku ili metalnih detektora na ulazu.

Dizajniranje sigurne bolnice
Zdravstvene ustanove zaista predstav­ljaju jedinstven izazov. Uzmite u obzir raznolikost ljudi koji čine tipično bolničko okruženje: pacijenti, osoblje, dobavljači, doktori, posjetioci, pa čak i njihovi neprijatelji. Bolnicu karakteriše i specifično okruženje: mnogo različitih soba i prostorija, oprema visoke vrijednosti, pristup lijekovima, mnogo ulaza i jednostavnost kretanja zgradom i prostorijama. Osjećaj otvorenosti, pravila i politike, doktori i “velike želje, a limitiran budžet”, to je nešto što sve obične bolnice imaju zajedničko. Sve ovo uvjetuje potrebu za različitim pristupima u njihovom osiguranju. Direktori bolnice svoje odluke u vezi sa sigurnošću baziraju na zakonima, troškovima, strahu od odgovornosti i zaštiti reputacije svoje ustanove. Ali kritične vrijednosti bolnice: njeni ljudi, imovina, informacije i reputacija – moraju biti zaštićeni na adekvatan način. Pokazat ćemo glavne prijetnje u bolničkom okruženju kao što su krađa od strane uposlenika/insajdera, kriminal, krađe od strane pacijenata, prijetnje pacijentima ili osoblju i tzv. oportunistički kriminal. Da bismo analizirali sigurnosne potrebe, trebali bismo započeti s listira­njem odjela, potom analizirati poslovnu kulturu bolnice, odrediti stepen prijetnje u svakom odjelu, intervjuirati šefove odjela o prijetnjama i kriminalu, te planirati moguće protumjere za svaki odjel zasebno. Nakon toga ćemo razviti glavni plan i ispitati njegovu primjenjivost u praksi na bazi plana i alata koji će nam za to biti potrebni. Ne treba zaboraviti da na raspolaganju imamo niz opcija u primjeni stepena zaštite: visokotehnološki, niskotehnološki ili čak i netehnološki. Među netehnološkim opcijama ubrajamo i pravila i procedure smišljene u cilju bolje zaštite. Obuka i supervizija osiguravaju pravilnu primjenu ovih mjera. Različiti edukacijski programi mogu podići nivo sigurnosne svijesti osoblja bolnice. Neki sigurnosni stručnjaci preporučuju posjedovanje anonimnog broja koji bi služio za prijavu kriminala ili propusta u sigurnosti.
Niskotehnološke opcije uključuju brave, barijere, dobro osvjetljenje i sl. Visokotehnološke uključuju alarmne sisteme, sisteme kontrole pristupa, identifikacijske sisteme, CCTV, dvosmjerne komunikatore i sisteme skeniranja.
Ali i novija rješenja kao što su lokalizatori pacijenata, softver za videopraćenje, hardver izlaska sa zadržavanjem, sistemi aktivne kontrole imovine, digitalni videonadzor i pejdžer alarm mogu sigurnost učiniti još boljom.    
Profesionalci sigurnosti trebali bi se fokusirati na prijetnje u ovim zonama:
- hitni/traumatološki odjel (sukobi zaraćenih strana, osvete, kućni problemi, konflikti oko starateljstva, VIP pacijenti);
- porodiljski odjel (otmice novorođenčadi, potreba za CCTV i zaštitom novorođenčadi);
- skladište lijekova (alarm i sistem kontrole pristupa);
- operacione sale (kontrola pristupa, hardver izlaska sa zadržavanjem, CCTV);
- laboratoriji (kontrola pristupa, panik-alarm, CCTV);
- područja nuklearne medicine (kontrola pristupa, CCTV);
- gerijatrijska njega (lokalizatori pacijenata, CCTV);
- područje psihijatrijske njege (mogućnost zaključavanja, kontrola pristupa, panik-alarm, samice);
- mrtvačnica (područje obrade preminulih, kontrola pristupa, alarmni sistem, CCTV); i
- PBX područje (noćno osiguranje, osigura­nje sobe za odmor, interfon, panik-alarm).
Ne bismo trebali zaboraviti i na mjesta kao što su parkirališta (osvjetljenje, kontrola pristupa, CCTV na stepenicama, panik-alarm na kućici za naplatu), ugostiteljski prostor (panik-alarm), suvenirnica (protuprovalni alarm, panik-alarm) i područje dostave/slanja (CCTV, patrola). Potrebno je proučiti i potencijal prijetnje skladišta biološkog otpadnog materijala (CCTV, kontrola pristupa). Novi proizvodi kao što su pejdžer alarmi, sistemi detekcije otmice novorođenčadi, sistemi lociranja pacijenata, CCTV sistemi praćenja, sistemi lociranja ljudi i uređaja mogu isto tako doprinijeti bo­ljoj sigurnosti bolnice. Zaštita bolnice možda jeste jedinstvena, ali uz dobro planiranje, moguće je postići adekvatan nivo zaštite i sigurnosti.

Stvaranje sigurne i ekonomične bolnice
Rast potražnje za medicinskim uslugama, pritisak povećanja troškova i posebni zahtjevi sigurnosti učinili su menadžment bolnica zaista zahtjevnim poduhvatom. Tamo gdje se kompleksni procesi bolnice optimalno isprepliću s tehničkom infrastrukturom, stvoreni su preduvjeti za ekonomsku isplativost, kao i sigurnije i komfornije okruženje za pacijente i osoblje. Velike bolnice obično obuhvataju nekoliko poprilično kompleksnih zgrada, koje posjećuju mnogi ljudi različitih potreba. Za razliku od uredskih zgrada ili industrijskih postrojenja, u bolnicama gotovo na svim mjestima postoje skupi tehnički uređaji kao i pacijenti s ograničenom pokretljivošću, i sva ta mjesta su velikim dijelom pristupačna gotovo svima. Takva konstelacija činjeničnog stanja sadrži u sebi niz rizika koji zahtijevaju najvišu pažnju odgovornih ljudi.

Fleksibilna kontrola pristupa
Menadžment pristupa u bolnicama može varirati zavisno od zgrade, strukture i funkcije prostorija. Među permanentno zaštićenim prostorijama ubrajamo ostave, server sobe i važna tehnička postrojenja. Ostale prostorije imaju slobodan pristup tokom dnevnih sati, dok su noću pristupačne samo uz autorizaciju prolaska (bedževi, pametne kartice). Međutim, neke zone će biti pristupačne samo doktorima i bolničkom osoblju. Nadalje, moguće je kreirati međuzavisnost različitih vrata; npr., mogućnost otvaranja jednih vrata samo u slučaju da su neka druga zatvorena, slično two-door interlock mehanizmu. Generalno, moguće je kontrolirati pristup svakoj zoni uvjetovano vremenskim periodom, tipom mjesta i ljudi. Efikasno rješenje bi trebalo nuditi modularnu, elektronsku kontrolu pristupa koja će se moći konfigurirati i prilagoditi prema individualnim potrebama. Pored kontrole pristupa, ovi sistemi se koriste i za generiranje bedževa, menadžment posjetilaca, vremenski menadžment i platne transakcije. Noviji sistemi daju se integrirati u postojeće sistemsko okruženje; njima se može rukovoditi s više zgrada na različitim lokacijama, a imaju i interfejs koji omogućuje kombiniranje s biometrijskim metodama prepoznavanja (otisak prsta ili sl.), videonadzornom tehnologijom ili protuprovalnim alarmnim sistemom, npr., za nadzor osjetljivih područja s višim zahtjevima osiguranja.  

Inteligentni sistemi detekcije dima
Požar u bolnici može imati katastrofalne posljedice. Da bi se efikasno limitirali rizici od požara, neophodan je koncept protupožarne zaštite, i to takav, u kojem će se strukturne, tehničke i organizacijske mjere ispreplitati. U ovom slučaju, pouzdana detekcija nastajućih požara bit će u prvom planu. U slučaju uzbune, alarmom se obavještava sigurnosno osoblje bolnice, vrata se automatski zatvaraju, ventilacijski sistem se deaktivira, sistemi usisavanja dima i gašenja požara se aktiviraju, a liftovi se automatski kreću na predviđenu lokaciju. Od izuzetne važnosti će biti implementacija sistema detekcije požara koji će biti u potpunosti pouzdan i imun na varljive fenomene, zato što bi lažna uzbuna mogla ozbiljno ugroziti bolničke operacije.
Vrhunski sistemi detekcije požara uključuju i nadzor određenih tehničkih postrojenja ili uređaja, kao i cjevovodnih sistema na eksploziv ili toksične plinove. U tu svrhu koriste se visokoosjetljivi sistemi detekcije dima ili plinski senzori koji opasne materije u zatvorenom kućištu aparata ili cjevovodu otkrivaju na najbrži mogući način, alarmirajući putem instaliranog sistema detekcije požara, te automatski prekidaju dovod tog plina ili struje.  
Kako bi se zaštitili server sistemi ili visokotehnički uređaji, sistemi detekcije požara se često povezuju sa sistemima gašenja, koji u slučaju aktiviranja alarma ispuštaju agens koji trenutno gasi požar.
U velikim zgradama preporučljivo je korištenje glasovnog alarmnog sistema koji u slučaju požara informira ljude u zonama opasnosti i koordinira sigurnu evakuaciju. Ljudi imaju naviku ignorirati ili pogrešno interpretirati konvencionalne alarmne uređaje kao što su sirene. Zavisno od situacije, glasovni alarmni sistem putem zvučnika obavještavaju ljude u zonama opasnosti o rutama spašavanja ili o područjima koja treba izbjegavati u slučaju evakuacije. Na ovim sistemima moguće je programirati korišteni jezik informiranja, koji može ići i u kombinaciji s još nekim drugim jezikom. Naravno, ovi sistemi mogu se koristiti i u druge komunikacijske svrhe, npr., za prozivanje ili emitiranje muzike.

Ekonomske koristi energetskog menadžmenta
Energetski menadžment i energetsko napajanje u zdravstvenim ustanovama su relevantni kako sa sigurnosnog tako i sa ekonomskog aspekta. Ispad struje, čak i ako je riječ o samo nekoliko minuta, može imati katastrofalne posljedice po sve operacije u bolnici. Neovisno o pitanju da li se radi o samostalnom ili eksternom izvoru napajanja, dovod električne energije, uključujući i napojne jedinice u slučaju nužde, mora garantirati besprijekornu funkcionalnost u svakom trenutku. Uz sisteme koji se primjenjuju u automatizaciji zgrada i kontrolnim sobama, energetski menadžment moguće je optimizirati tako da se postignu stvarne uštede. Na tržištu danas imamo mrežno-bazirane monitore i kontrolere napajanja koji prikupljaju podatke o potrošnji i emisiji CO2, a čije je očitavanje korisniku omogućeno u svakom trenutku. Uštede je moguće postići kroz optimiziranje nominalnih vrijednosti, operativnog vremena i korištenja rezidualne topline u zgradi. Visoke uštede su moguće reduciranjem protoka zraka klima-uređaja i ventilacijskih sistema. Ovo uključuje zamjenu zastarjelih kontrolera protoka zraka i redimenzioniranje ventilatora.

RFID i RTLS primijenjeni u zdravstvenim ustanovama
Bolnice su inherentno prometna i hektična okruženja. Umjesto da svakim jutrom znaju šta ih tačno očekuje i koji ih izazovi čekaju, bolničko osoblje nema pojma šta će im donijeti novi dan. Nalaze se u reaktivnom polju u kojem moraju odgovarati na sve tipove hitnih situacija bez protraćenog vremena. Bolnice pored toga što su prometna okruženja, obuhvataju i velika područja koja uključuju mnoštvo zgrada s brojnim krilima, hodnicima i jedinicama. Rukovođenje stotinama pacijenata, doktora i sestara i ogromnim količinama opreme u tako velikom arealu nije moguće bez odgovarajućeg tehnološkog sistema. Ovo je situacija u kojoj RFID (Radio Frequency Identification) i RTLS (Real Time Locating System) najbolje dolaze do izražaja. RFID tagovi se kače na sve vrste objekata. To može uključivati zglob pacijenta, identifikacijske kartice uposlenih i tagove na uređajima i opremi. Kolica, nosila, računari, respiratorne mašine i sl. primjeri su mogućeg tagovanja opreme. Jednom tagovan, RTLS može pratiti objekt putem radiovalova i izvještavati operatera o njegovoj lokaciji. Kroz efikasno lokaliziranje ljudi i objekta, RFID i RTLS bolnicama pružaju brojne pogodnosti. Ova tehnologija maksimizira iskorištenost opreme, reducira vrijeme pronalaska izgubljene ili ukradene opreme, povećava produktivnost uposlenih, nudi sigurnost i poboljšava njegu pacijenata. Potencijalne uštede povezane s korištenjem ovih sistema mogu biti ogromne. Da biste dobili sliku korisnosti ove tehnologije u praksi, zamislite pacijenta koji je dovezen u prostoriju za hitne slučajeve nakon saobraćajne nesreće. Medicinsko osoblje ima malo vremena za reakciju i moraju na najbrži mogući način locirati doktore i potrebnu opremu za zbrinjavanje pacijenta. RFID/RTLS u ovom slučaju daje sestrama alat potreban za pronalaženje svega potrebnog. Drugi primjer bi bio pacijent s Alzheimerovom bolešću. Recimo da je imao operaciju i oporavlja se u bolnici. Izlazi iz sobe i zaboravlja gdje se nalazi ili se gubi u velikoj bolnici. RFID/RTLS omogućuje sestrama da jednostavno lociraju pacijenta i vrate ga u sobu, sprečavajući nastajanje opasne situacije. Sve u svemu, biti u mogućnosti pratiti bolničko osoblje znači preobraziti veliko, brzo i hektično okruženje u organizirano i upravljivo stanje.